Intervju sa Nadom Bučević: “Želite sretno dete? Budite sretna mama!”

Nada Bučević je žena koja me je mnogo puta doslovno oduvala svojim mislima, zapažanjima i načinom na koji sagledava život. Ona je učitelj po mojoj meri – stroga, ali pravedna, brzog uma i britkog jezika, puna ljubavi i topline.

Njena knjiga „Svesno majčinstvo“ najlepši je vodič za svaku buduću mamu. To je knjiga koja vas nežno grli dok je čitate, koja vas ohrabri, koja vas uveri da je sve što osećate dok prolazite kroz iskustvo trudnoće i rođenja deteta sasvim u redu, da niste same. Za razliku od mnogih drugih, ovo je knjiga koja nas na najlepši mogući način podseća da su trudnoća i majčinstvo izuzetno duhovno iskustvo i prilika za rast i razvoj. Osim knjige „Svesno majčinstvo“, Nada je napisala još nekoliko bestselera: „Dnevna doza nadahnuća 1“ i “Dnevna doza nadahnuća 2”, kao i prelepu zbirku priča za decu „Safari duha – Priče za buđenje mudrosti“.

Nada radi kao edukacijska savetnica, a zajedno sa sestrom Anom koautorka je programa Safari duha. Primarni cilj ovog programa je razvoj emocionalne inteligencije dece i roditelja, kao i sticanje veština odgoja.

Njen rad možete pratiti i na društvenim mrežama gde svakodnevno nesebično deli mudrost i inspiraciju.

Razgovarati sa Nadom prava je avantura duha i uma. Ovaj intervju za mene je privilegija i neizmerno zadovodljstvo.

***

1. Balans je za tebe jedan od temelja srećnog i ispunjenog života . Iz perspektive zaposlene mame dve devojčice i supruge, šta je po tvom mišljenju ključ za postizanje balansa svih uloga koje nosiš?

Nada: S obzirom da balans znači ravnoteža, harmonija, logično je da je upravo on put mirnog, radosnog i ispunjenog života. Zbog toga je upravo balans bio moja prva, a sad već ostvarena težnja. Ključ je otkriti što je zapravo balans našeg života. Svi imamo pravo na „vlastite balanse“ i moj ne mora biti i vaš. Dakle, važno je prije svega osobno ga definirati i nakon toga otkriti koji je put do njega.

Najvažnije je taj put utkati u vlastiti život i ne pristajati na stranputice. Ako se i dogodi disbalans, što ponekad život i jest, povratak nam mora postati prioritet.

Iako znam kolikim djelom je moj balans moja zasluga, svjesna sam i velike uloge mog supruga, moje djece i moje obitelji u njemu. A iznad svega Boga.

***

2. Koja je uloga partnera u postizanju tog balansa i koliko je ta uloga važna?

Nada: Ako su mnoge životne situacije i uloge dio partnerstva, tada je jasno kolika je uloga partnera. I nas kao partnera i našeg partnera. U mom osobnom primjeru, upravo zbog sjajnog partnerstva sve je u mom životu procvjetalo. Ako ćemo nastaviti analogijom cvijeta, sve moje želje i težnje su bile tek sjeme. Koje je moglo i uvenuti ili procvjetati. On je bio moja voda. I danas je.

Oboje imamo isti pogled na partnerstvo. Ono nije 50%-50%. Možda tako jest u firmama i biznisu, a život to nije. Ni obitelj nije poslovni projekt.

Životno partnerstvo je 100%- 100%. Jako sam zahvalna na suprugu i kao što vidite smatram ga ključnim dijelom harmonije moga života.
   

***

3. Žena koja je ambiciozna, ima jasne ciljeve i radi na njihovom ostvarenju, u okruženju koje je nažalost i dalje dominantno patrijarhalno, često bude negativno etiketirana. Žene se odriču svojih snova ili posumnjaju u svoju sposobnost da budu istovremeno i poslovno ostvarene i dobre majke i supruge. Kako se odupreti patrijarhalnim predrasudama i pritiscima?

Nada: Jako je zanimljivo da nikada nisam svjedočila tome o čemu govorite. To ne znači da nisam svjesna takvih priča i tuđih realnosti. Ali nije li interesantno da se osobno nisam susrela s takvim predrasudama? Uvijek postoji i mogućnost da su se događale oko mene, a da sam ih ja potpuno ignorirala. Očito je ovo odgovor. Što ne primjećuješ, ni ne postoji. Fokus je doista čarobna kreacija. Osim toga, moj posao je moj Poziv. Važnije mi je bilo odazvati se, od toga tko će što o tome misliti.

Sjajne žene su nam i kroz povijest i danas uporno dokazivale snagu i vrijednost žena na ovome svijetu. I sve njihove potencijale i mogućnosti. Mnoge su i gubile živote zbog toga. Ne pada mi na pamet umanjiti njihovu žrtvu ni poruku, sumnjajući i dalje u ono što su dokazale. Ono što vi nazivate patrijarhatom, ja prevodim primitivizmom. Vjerojatno mi je i ovo služilo na tom putu.

A primitivaca je bilo oduvijek i bit će ih zauvijek. Ne želim ni osobne sumnje i strahove žena ili čak izgovore prebacivati na nekog drugog, pa nazivati to patrijahartom. Povijest poznaje i matrijarhat. Nitko ne stoji na putu naše edukacije. Znanje je moć, a strah je neznanje. To je moj konačni odgovor.

***

4. Mame koje rade nisu u mogućnosti da sve svoje vreme provedu sa decom. Da li ih ova neprisutnost čini lošijim majkama? Šta za tebe znači prisutno majčinstvo?

Nada: Tko je ikada rekao da je potrebno svo svoje vrijeme posvetiti djeci? Ovakva vrsta krajnosti u mnogim životnim segmentima ono je što mnoge i vodi u disbalans. Tisuću smo puta čuli kako je kvalitet iznad kvantiteta. I ovo je jedina istina. Doista dva sata prisutnog roditeljstva i kvalitetno provedenog vremena, vrijednije od tek cjelodnevne fizičke prisutnosti uz dijete. Ni ne možemo ni ne trebamo sve svoje vrijeme posvetiti djeci. Roditeljstvo je uloga života, ne smisao života. I da, to govorim s punom odgovornosti. Zar je čovjek koji nema dijete ostao bez smisla života?  Ne. Dakle, to dokazuje rečeno.

Isto tako je roditeljstvo i najljepša životna uloga u kojoj ćemo potpuno uživati ako smo ostvareni i na drugim životnim područjima i posvećeni drugim životnim ulogama.

Prisutno majčinstvo znači vidjeti i čuti svoje dijete. Poznavati svoje dijete, razumijeti ga. Biti vodstvo, mentor i primjer. Ako ovoga nema, to je ono što treba brinuti roditelje. Ne količina vremena.

Vrijeme je forma. Sadržaj je važan.
  

***

5. Griža savesti je nešto sa čim se mnoge mame suočavaju. Odricanje i stavljanje sebe na poslednje mesto na „to do“ listi tretiraju se kao dokazi posvećenog majčinstva. Koji je tvoj stav kada je u pitanju ovaj osećaj neadekvatnosti i nemogućnosti da deci posvetimo 100% vremena i pažnje?

Nada: Krivnja je usko vezana uz majčinstvo. Točnije uz programe podsvijesti. Krivnja i jest jedan od naših najdublje usađenih programa. U pitanju je samodestruktivan proces koji je potrebno osvjestiti i transformirati. Krivnja po definiciji sadržava i lošu namjeru. Da li majke namjerno rade nešto na štetu vlastitog djeteta? Ne. Dakle shvaćate li stupidnost same pojave krivnje?  Pisala sam već o tome kako majke koje rade osjećaju krivnju jer nisu više sa svojim djetetom. Majke koje ne rade osjećaju krivnju jer ne mogu omogućiti djetetu sve što žele. Svaka od njih misli da je ona druga kako ne bi osjećala krivnju. Zanimljivo zar ne?  Ovo dokazuje iracionalnost krivnje.

Dobra vijest je da vas takva pojava čini dobrim roditeljem. Kao i pogreške. Biti roditelj znači griješiti. Pitati se da li ste dobar roditelj znači biti najbolji roditelj. Naravno da se osjećamo neadekvatno kad nas u najvažnijoj ulozi u životu i onoj s najvećom odgovornosti nitko do tada nije podučio ni što raditi, ni kako se s tim nositi ni kako pogreške primjetiti ili postići željeni rezultat. Uz to, mnoge majke ne govore istinu o vlastitom iskustvu upravo plašeći se osude, a nesvjesne su da su tako osudile buduće majke na isto iskustvo.

Sve navedeno je jedan od osnovnih razloga nastanka Safari duha edukacija i radionica. Kao i knjige o mudrosti odgoja. Rezultati potvrdjuju da iznimno služi i roditeljima i djeci.

***

6. Kažeš da su deca naše najbolje ogledalo – „ako ne znamo ko smo, saznaćemo čim pogledamo svoju decu“. Takođe, ističeš i da deca uče najviše posmatrajući nas. Koliko je onda važno zapravo raditi na sebi, „vaspitavati“ sebe, pa tek onda decu?

Nada: Mudar roditelj ovo zna i zato i polazi od sebe. Naša djeca naše su ogledalo. Jedan sjajan citat kaže „Ne odgajajte svoju djecu, odgajajte sebe. Djeca će ionako sličiti na vas.“

Roditelje danas plaši što im djeca gledaju na televiziji ili internetu. Mnogi nikako da shvate da jedino čega se trebaju plašiti je što djeca gledaju njih. Djeca nas doista ne slušaju, djeca nas gledaju, posmatraju. Zbog ovoga je odgoj primjerom najsnažnija odgojna metoda. Najbolji način je zapitati se „Da li želim svoj život i svome djetetu? Da li želi brak poput moga i svome djetetu? Da li želim količinu svojih ostvarenih snova ili ciljeva i svome djetetu?“ Ovo zna „probuditi“ mnoge u smislu primjera koji daju svome djetetu. Jer velike su šanse da će dijete ponoviti naučene obrasce upravo od vas. I radit će to na podsvjesnoj razini.

Iako intuitivno ako vas vidi nesretne neće željeti život poput vašeg, odjednom će se naći u njemu. Moć podsvijesti treba shvatiti vrlo ozbiljno. Nismo li svi bar jednom izgovorili rečenicu naših roditelja za koju smo rekli da je nikada nećemo reći svojoj djeci? Ovo je najjednostavniji primjer kako prevlada naučeni obrazac preko željenog. Drugi primjeri su mnogo ozbiljniji.

Ukoliko ne želite za svoju djecu ono što živite i sami, jasno je odakle treba krenuti ta promjena.

Ali bez obzira na djecu, ne zaslužujete li i vi život kakav volite i želite živjeti?

Na safari duha radioncama postoji dio kad djeca izražavaju osjećaje roditeljima. Uvijek, gotovo sva djeca kažu isto majci: „Sretan/na sam kada si ti sretna.“

Dakle, želite sretno dijete? Budite sretna majka.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *